Prije nekog vremena naišao sam na zanimljiv članak objavljen u The Guardianu pod naslovom: Može li jezik biti ključ za otkrivanje lažnih vijesti? Širenje namjerno obmanjujućih govora, članaka, web stranica i objava na društvenim mrežama navelo je mnoge istraživače da pokušaju shvatiti koje su lingvističke karakteristike lažnih vijesti. U članku se spominje da je nekoliko istraživača otkrilo da lažne vijesti mogu imati zajedničko s jezikom koji koriste – članci o lažnim vijestima koriste više riječi vezanih uz seks, smrt i tjeskobu, a često se koristi i pretjerano emotivan jezik. Istraživači su primijetili da propaganda teži korištenju apstraktnih općenitosti poput „istine“ i „slobode“.
Ali koliko umjetna inteligencija (UI) može biti točna u razlikovanju činjenica od lažnih? Moglo bi se tvrditi da kako UI postaje sve bolji u prepoznavanju lažnih vijesti, tako će i botovi postajati bolji u uređivanju lažnih vijesti na način koji pomaže u izbjegavanju identifikacije. Pametan izdavač lažnih vijesti će priče ukrasiti kako bi odgovarale ciljanoj publici.
Može li brendiranje/ugled izvora vijesti biti poticaj za iskrenost ili pouzdanost? Možda. Osim činjenice da su novinske tvrtke često pod kontrolom vlade, većina ih je tu da bi ostvarile profit, što također postavlja još jedno pitanje: pravo izvještavanje zahtijeva vrijeme i resurse, dok se lažne vijesti mogu proizvoditi gotovo besplatno.
Da, možemo procijeniti jedan tekst kako bismo vidjeli je li neformalniji nego što bismo očekivali. Možemo provjeriti sadrži li puno superlativa i emfatičnog jezika, no ipak je najbolji način borbe protiv lažnih vijesti biti otvorenog uma i diverzificirati izvore informacija. Nažalost, većina ljudi vjeruje u to jer žele vjerovati. Sada nije važno što je istina, već što se smatra istinitim.
Dejan Trpković
Generalni direktor, PRODIREKT
Osnivač tvrtke Verbalists Education & Language Network
Otkrijte više od PRODIREKT
Pretplatite se kako biste primali najnovije postove na svoju e-poštu.